Ono što me posebno zaintrigiralo na sajmu bio je ogroman skok u digitalizaciji. Nekad smo krajobraz zamišljali kao nešto potpuno analogno – biljke, zemlja, voda – no danas tehnologija preuzima ključnu ulogu. Sustavi pametnog navodnjavanja koji koriste senzore vlage u tlu, softveri za simulaciju rasta biljaka u urbanim uvjetima, pa čak i dronovi za analizu terena, sve je to dio moderne krajobrazne arhitekture.

Na jednom od predavanja saznao sam kako sve više gradova uvodi digitalne tvrtke u planiranje zelenih površina, koristeći podatke o klimatskim promjenama i hidrologiji kako bi donijeli bolje odluke o sadnji i održavanju. Jasno je da ćemo u budućnosti morati biti jednako vješti u analizi podataka kao i u odabiru pravog stabla za trg ili park. Razmjena ideja s proizvođačima, dizajnerima i kolegama krajobraznim arhitektima neprocjenjivo je iskustvo – iz tih razgovora nastaju bolji projekti, suradnje i, na kraju, ljepši prostori u kojima živimo.

Ponekad se čini da je posao krajobraznog arhitekta tih i neprimjetan, dok ne shvatimo da svaki trg, park, drvored ili igralište kroz koje prolazimo nije nastao slučajno. Vraćamo se iz Nürnberga s mnogo ideja, inspiracije i uvjerenja da je budućnost krajobrazne arhitekture svijetla – ako je budemo gradili s vizijom i odgovornošću.